Povijest kupanja; Higijena nije bila u prvom planu
Većina ljudi danas kupanje i tuširanje obavlja na dnevnoj razini. Održavanje higijene je postalo uobičajeno, čak i obavezno. Kako kaže stara narodna izreka Higijena je pola zdravlja.
Zapravo je povijest kupanja samo djelomično povezana s higijenom.
Životinjama je održavanje čistoće jednako važno kao i jelo. Na primjer pticama ako perje nije dovoljno čisto, usporava ih u letenju i hvatanju hrane ili izbjegavanju predatora. Čimpanze njeguju jedne druge jer da to ne rade, krzno bi bilo prepuno parazita i insekata što može dovesti do razvoja raznih bolesti. Možda je i prvog čovjeka koji se okupao u rijeci ili pod vodopadom vodio isti takav instinkt. Ali, povijesni zapisi pokazuju kako su pripadnici drevnih civilizacija koristili vodu s različitim namjerama, često u društvenom smislu ili zbog religioznih rituala.
Kultura kupanja starog Rima
Najpoznatija i najbolje prikazana kultura kupanja je kultura iz starog Rima, podržana velikom vodovodnom infrastrukturom i raskošnim kupalištima. I najistaknutije osobe i pučanstvo su se svakodnevno namakali; u hladnoj i toploj vodi, strugajući svoja tijela sitnim grabljama. Običaj je nadilazio funkcionalnost i higijensku potrebu pranja. Povjesničar rimske arhitekture Fikret Yegül u Baths and Bathing in Classical Antiquity napisao je: “Bila je to osobna regeneracija i duboko ukorijenjena društvena i kulturološka navika, čak „institucija.”
Zgrade su većinom bile projektirane sa prostorom za igru, tjelovježbu, a u nekim većim kompleksima i knjižnicama i učionicama. Dakle, kupaonice i kupališta nisu izgrađena imajući na umu higijensku politiku, već radi zadovoljenja javnosti i proslave sponzora tih luksuznih objekata. „Javne kupaonice su uglavnom postojale iz razloga užitka, politike i propagande, a ne prevencije bolesti.” - Virginia Sarah Smith, Povijest osobne higijene i čistoće.
S padom Rimskog Carstva javno kupanje je izašlo iz mode na Zapadu, ali procvjetalo na Istoku. Budistički hramovi u Indiji često su sadržavali kupaonice u kojima su se redovnici prali u ceremonijalne svrhe, a praksa se proširila zajedno s rastućim utjecajem budizma Japanu, Tibetu i Kini.
Rimljani – poznati inovatori
Još jedno društvo poznato po svojoj ljubavi prema kupanju bili su Rimljani. Izmislili su terme, koje su bile velike, dok su Balineje bile manje. Slično kao i Grci, Rimljani su ova mjesta koristili za druženje, a bogati i imućni su gradili vlastita privatna kupališta kod kuće.
Kao što nam povijest govori, Rimljani su bili inovatori kada je riječ o sustavima za vodu i oluke te su se oslanjali na njih za dovod vode u javne kupaonice. Voda bi se grijala na ognjište, prije nego što bi se koristio Hypocaust sustav za kanaliziranje vode u kupaonice. Vrući zrak i dim iz peći strujali bi kroz prostoriju i izlazili kroz dimnjake na krovu. Glavni problem bila je visoka temperatura poda pa su kupači morali nositi posebne cipele kako bi zaštitili noge od vrućine.
Srednjevjekovno kupanje
Navike kupanja možda nisu bile tako snažne kao kod grčkih i rimskih prethodnika, ali ljudi iz ovog razdoblja još su se trudili ostati izribani. U Ujedinjenom Kraljevstvu postojale su javne kuće koje su se mogle koristiti za kupanje, ali nažalost, koristile su se i kao javne kuće.
Katolička crkva dominirala je društvom u to vrijeme i došla je do zaključka da je sva ta golotinja i kupanje nemoralni čin i da joj se mora stati na kraj. I dalje su uspjeli zadržati svoju popularnost u velikim gradovima poput Londona i u Parizu, sve dok Henry VIII. nije osigurao da se svaki od njih zatvori 1546. godine.
Svatko tko je imao dovoljno novca mogao se osloniti na drvenu kadu za kupanje kod kuće, a punila se toplom vodom uz pomoć vrčeva. Za čišćenje tijela korištene su meke spužve zajedno s biljkama i ružama za miris. Oni su se gotovo isključivo nalazili u plemićkim kućama, dok pučani nisu imali pristup ovoj vrsti luksuza.
Civilizacija doline Inda
Ukoliko nikada niste čuli za drevnu civilizaciju doline Inda, današnji Pakistan, nije za zamjeriti. Kao narod postojali su nekoliko tisuća godina između 3300. i 1300. god. pr. Kr. i bili su tvorci prvog gradskog sanitarnog sustava. Postojale su prostorije posebno namijenjene kupanju, dok su se otpadne vode usmjeravale u odvod izvan posjeda. Kompleks kupaonice i kupališta bio je javne namijene, udaljen od kućanstava jer su vjerovali da na taj način štite dom od zlih duhova.
Također, bila je poznata po onome što je nazvano "Velika kupka. Najraniji javni spremnik vode u starom svijetu. Veličine 11,88m x 7,01m, dubine 2,43m sa dva stubišta za ulaz. Prirodni katran, bitumen, korišten je za oblaganje zidova od opeke, što je osiguralo da voda ne procuri kroz šupljine.
Grčka raskoš
Jedne od najranijih zabilježenih kupaonica pojavile su se negdje oko sredine 2000. god. pr. Kr. u Knososu, Kreti, Grčka. Kao što je i očekivano, pronađena je unutar luksuzne palače koja je također sadržavala WC sustav na ispiranje. Samo kupalište sadržavalo se od umivaonika i 5 stopa dugačku kadu napravljenu od obojene terakote.
Naravno, Grci imaju dugu i bogatu povijest kada su u pitanju javna kupališta koja su se često koristila za čišćenje i opuštanje. Grčki olimpijci razvili su ideju u zgrade koje su imale grijane podove i peći za grijanje vode, koje su s vremenom postale mjesta na koja su se ljudi dolazili družiti. Zabavi su dodani hrana i piće, zajedno s ugrađenim tuševima, jer su se često gradili u blizini popularnih sportskih aktivnosti.
Korak u 19. stoljeće
Sanitarni sustavi gradili su se u urbanim gradskim područjima, omogućavajući ljudima vodu za korištenje kod kuće za kupanje. Subota navečer bila je vrijeme kad su mnogi ljudi priželjkivali kupanje, što je u mnogim kućanstvima postalo pravi događaj. Bilo je to razdoblje u kojem su drvene kade zamijenjene bakrenim kadama, a kada s kandžama zauzela je mjesto u bogatim domovima. Takva kada bila je često izrađena od lijevanog željeza s porculanskom podstavom.
Potkraj 19. stoljeća, američki proizvođač pod imenom Standard Sanitary Manufacturing Company počeo je izrađivati kade od lijevanog željeza s glađom unutarnjom oblogom. Bila je udobnija za korištenje, ali i lakša za čišćenje, što je pomoglo u zaštiti od bakterija. Tvrtke poput Kohlera ubrzo su se pridružile tržištu i počele razvijati atraktivnije dizajnirane kade tijekom razdoblja kada je komercijalni dizajn interijera bio u porastu.
Kupaonske detalje različitih boja uveo je Crane Company u SAD-u 1928. god., što je dodatno proširilo izbor na dizajne dostupne kupcima. Dizajn kao što su kade koje se mogu postaviti uza zid, i slično.
20. stoljeće i dalje
Ugradnja kupaonica u nove kuće u Britaniji započela je tek nakon Drugog svjetskog rata kada je vlada započela veliku obnovu. Međutim, u 1960-ima je još uvijek bilo dosta kuća koje nisu imale odvojene kupaonice, a ljudi su se i dalje kupali u dnevnom boravku ili kuhinji te su morali ići u vanjski WC da bi obavili nuždu.
U modernom dobu imamo veći izbor kada za odabir nego ikada prije. Od tradicionalnih stilova do kada koje dolaze sa ugrađenim sustavom masaže.
Koliko god napredovali, jednostavni užici tradicionalnog kupanja ostaju jednako popularni kao i uvijek, a opuštanje i udobnost u kojima se može uživati uz jednostavno namakanje i dalje je jedan od malih luksuza života.
